DA NE / PISMO GLAVA
Kraškovič
Na prvi pogled, veoma je lako detektirati oštro ocrtane, jasno razgranićene, vizualno precizne sistematizirane i kao "zaobljene" podatke upisane u slikovna polja ( "Brda..." )
s vedrim nebom i čistim, žarkim "bliskoistoćnim", suptropskim koloritom. Ili pak na kompaktnom, čvrsto zatvorenom tijelu njegovih skulptura
( ciklus - izlozba NE ) izlivenih u željezu ( WC školjka je zaklopljena, neće da se prlja, nije otvorena poput Duchampove Fontane niti simulira "ready mede" postupak; bliža je Magritteovoj "luli" koja, naravno, NIJE lula ).
No ta prividno lagana "čitkost" Kraškovičeva metiera i slikarske metore u stvari je samo "Enter", ulaz, čarobna vrata za veoma zakučastu ikonologijsku igru - labirint odnosa plastičkog znaka i "značenja". Naime, to pretpostavlja kretanje u golemom referencijalnom sustavu koji uključuje u se, i sažima instant - poruku o osobnom stavu prema "Lebenswelt" okolišu
( izložba i video koji se bavi kritično ugroženim vrstama - "THE END" )
i svjetskim zbivanjima ( Bliski Istok ), religijskim pitanjima ( Bog je velik - Allahu ekber ) i krajnje subjektivnom osjećaju relacije JA - NE JA ( Brda, igle i ja ). Dakle, cijeli splet ekoloških ideja i ekologije svijesti, a i znanje o bajkama, basnama ( jer "predmeti" koji govore NE nisu puke stvari već su živa bića - personificirani artefakti, umjetnikovo "anorgansko tijelo", rekao bi rani Marx, gnostik, u "Ekonomsko - filozofskim rukopisima" ).
Denis se pred Brdima uzdiže kao Anthropos, Purusa... a istodobno je i avatar Ganeshe, u obličju zaljubljenog Slona ( na drugim "autoportretima" ).
Poput Kierkegaarda, Umjetnik od osobnog "slučaja" i situacije čini svjetski, metafizički problem, a vrijedi i obrat: njega se svjetski problemi TIĆU, najintimnije je njima aficiran, potresen, INTIMAN s njima. Anthropos se "snagom apsurda" postavlja pred Brdo svijeta, u apsolutan odnos prema apsolutu ( Allahu ekber ).
Žarka, intenzivno vedra paleta na akrilicima "Brda..", na čijem plavetnom nebu bruje ne ose već roj naslikanih bjeličasto - sivkastih aviončića, poput dječjih igračaka od plastike, jednim udarcem nas izbacuje s utabane staze ideoloških "znanja" o toposima tipa "rat za naftu", "bliskoistočna kriza" i tako dalje. Kad bacimo novčić možemo dobiti ili PISMO ( tekst ),
ili GLAVU ( sliku, ikonu, TIJELO plastickog djela ).
Ali MOGUĆA je i još jedna situacija ( pozicija kovanice - skulpture )!
Koju obično previđamo, potcjenjujemo, "preskačemo", isključujemo iz igre. Ta nije li istinitija upravo ona statistički NAJRJEĐA i ideološki isključena
( "neubrojiva" ) mogućnost da novčić padne NA RUB, na svoj zupčasti obod, te se kotrlja, kotrlja ... i NE PADNE već stane - u vertikali koja transcendira poput alkemijskog hermafroditskog feniksa / igle / jednoroga - pretpostavljeni rascjep "značenja" novčića, propisan samo pravilima igre PISMO / GLAVA ?
Anthropos u liku DK-a postiže numinozno iskustvo: nadilazi pravila igre Brdo - Muhamed!
BOG JE VELIK
U slici "Bog je velik" ( akrilik na platnu širine dva metra ) ponosno stoje i Čovjek ( "Muhamed" ) - Brdo i zeleno brdo - stablo - šuma i golemo nebo - koje doseže lik uzdignutih ruku i stegnutih šaka. U srcu slike ima nevidljiva točka - iskustvo živog odnosa dubljeg identiteta - supripadanja u kojem umjetnik nadilazi "Muhamedovu" alternativu: NITI se Brdo treba "pomaknuti" iz svoje suštine NITI Muhamed treba "ići" ka brdu. Tu su, ovdje i sada, iznutra čvrsto povezani. JESU u mističkom značenju "biti" na svom istinskom mjestu. Brdo JE došlo k tom velikom M - u "liku" odnosno znaku prisustva i u gesti samog umjetnika koji vlastito iskustvo i revolt nad prezirom drugoga ( NE - JA ), vlastite "confessionum" reprezentira odjeveno u vlastito obličje ( ne kršeći time nikakav ikonoklastički veto! ) kao znak sudjelovanja u etičko - metafizičkom i političkom dešavanju Svijeta.
Otud isticanje "sebe" u rječci JA.
Konj je moguć, a bogme i Brdo - jeste.
***
Napomena: Konj NE znači "Horse",:-))
Neki tvrde da ta zvjerka na glavi ima nevidljivi spiralno - uvrnuti rog izobilja ( četveronožni i krilati kopneno - zračni Narval ? ).
Drugi pak da se radi o Žapcu sa zvonom na glavi umjesto šešira
( minimalistickog, "of horse"! ), izlivenom u željezu. Vrag zna u što bi se pretvorio da ga Princeza poljubi! Zato: DON'T!
NE toolumariti much too much
AD 2008 BC
za Denisa only
Reprodukcije radova Denisa K. moguće je vidjeti na adresi:
http://kraskovic.blogspot.com/
Nema komentara:
Objavi komentar